09.09.2013 u azil je primljena norveška šumska mačka po imenu Mica. I njena životna priča je, kao i većine mačaka u azilu, jako tužna.
Njena bivča vlasnica je Micu, kao mače, donela iz Makedonije u Beograd 2007 godine. 5,5 godina je živela u stanu svoje vlasnice, dva puta padala sa sprata, a tek sa 4 godine sterilisana nakon bezbroj stresnih teranja.
I desilo se da je njena vlasnica, početkom 2013, otputovala u inostranstvo i ostavila je na čuvanje komšijama koji su u stan ulazili samo da je nahrane, očiste posip i promene vodu. 5 punih meseci je bila sama u stanu. Iz nekog razloga je vlasnica nije povela sa sobom i na kraju, posle 5 meseci strašnog samovanja, Micina vlasnica je odlučila da ispuni sve potrebne uslove da bi je smestila u azil.
Maštovitom imenu koje joj je vlasnica dala Mica mi smo dodali Mazal (sreća) ne bi li je sreća u daljem životu poslužila.
Na žalost Mazal Mica ima ozbiljne posledice zbog dosadašnjeg načina života. Već je mesec dana u azilu i ne vide se znaci prihvatanja drugih mačaka. Ona se u prisustvu drugih mačaka sakriva u male kućice, ne jede, ne pije vodu, ne vrši nuždu. Tek kad se sve mačke sklone i zatvore se vrata da bi ona bila sama, ona nešto pojede i ide u posip.
I vlasnicu azila teško prihvata. Dozvoljava da se mazi samo po glavi. Nije agresivna ali je, i nakon mesec dana, jako uplašena i u stalnom je stresu.Vidno je oslabila.
Krzno joj je meko kao svila, oči beskrajno lepe svetlo zelene. Uopše je jako lepa krupna mačka KOJOJ JE HITNO-HITNO POTREBAN PRAVI DOM PUN LJUBAVI I PAŽNJE, BEZ DRUGIH KUĆNIH LJUBIMACA, JER POSTOJI OPASNOST DA U AZILU NEĆE PREŽIVETI.